Sedam godina nakon svog trijumfalnog pobjede nad Marine Le Pen i krajnje desničarskim Front National, Emmanuel Macron suočava se s novom političkom stvarnošću. Predsjednik, koji je 2017. godine stupio na dužnost s velikim očekivanjima, slavljen kao "spasitelj" Francuske od desničarske opasnosti, sada se suočava s ponovno ojačanom Le Pen i njenom preimenovanom strankom Rassemblement National. Optimizam koji je pratio Macronov uspon davno je iščeznuo.
Macrons ehrgeiziges Projekt, die französische Wirtschaft zu revitalisieren und die internationale Stellung zu stärken, stieß auf zunehmenden Widerstand. Der Präsident und sein Team, oft als "Mormonen" bezeichnet, versuchten, eine Politik jenseits der traditionellen Links-Rechts-Spaltung zu etablieren. Doch trotz erster Erfolge, wie der Senkung der Arbeitslosigkeit und der Anziehung internationaler Investitionen, wuchs die Unterstützung für extreme Parteien wie RN und die linke La France Insoumise (LFI).
Macronova reforma, uključujući reviziju radnog prava i ukidanje poreza na imovinu, naišla je na snažan otpor. Pokret žutih prsluka i pandemija Covid-19 doveli su do društvenih nemira i osjećaja propadanja. Uz to, ubojstvo učitelja Samuela Patyja od strane radikalnog islamista pooštrilo je Macronov smjer u sigurnosnoj politici.
Najnovije raspuštanje parlamenta i najava prijevremenih izbora iznenadili su mnoge i predstavljeni su kao pokušaj pojašnjenja i preusmjeravanja. Ipak, čak i Macronovi pristaše sumnjaju u učinkovitost tih mjera. Ankete ukazuju na mogući zastoj, što bi moglo dovesti do blokirane vlade ili čak institucionalne krize.
Makrons nekada blistava figura sve više nestaje iz predizbornih materijala, a njegove političke alijanse se urušavaju. Kritičari poput Serga Julyja i Raphaela Glucksmanna proglašavaju kraj "Makronizma". Moguće sudjelovanje RN-a u vladi prisililo bi Macrona na neugodnu podjelu moći, što bi moglo ozbiljno ograničiti njegovu političku djelotvornost.
Neki Macronovi branitelji ipak ističu njegove uspjehe u EU politici i ekonomskim reformama. Međutim, stalne krize i način njegovog vladanja, koji se često kritizira kao "hiper-predsjednički", ostavili su duboke tragove.
Predstojeći izbori odlučit će hoće li Macron moći nastaviti svoju viziju ili će Francuska doživjeti drastičnu političku promjenu.
