Nedostatak vode kao globalni rizik – izvještaj UN-a upozorava na povećanje konflikata

UN-ova organizacija za kulturu UNESCO zvoni na uzbunu: globalna nestašica vode mogla bi dovesti do povećanih sukoba diljem svijeta. Ovaj je scenarij izložila generalna direktorica UNESCO-a Audrey Azoulay u sklopu njihova godišnjeg izvješća o vodi. Jasna poruka: Za očuvanje mira potrebne su ne samo zaštitne mjere za vodne resurse, već i intenzivna regionalna i globalna suradnja. Oko 50 posto globalne populacije barem sezonski pati od nedostatka vode, a više od dvije milijarde ljudi nema pristup čistoj pitkoj vodi, dok otprilike 3,5 milijardi ljudi mora izbjeći higijensku sanitarnu infrastrukturu. Premda postoji kontinuirani rast populacije, prema UNESCO-u odnos između rasta i potreba za vodom nije u izravnoj vezi - manja potrošnja se upravo nalazi u regijama s brzim porastom broja stanovnika. Potrošnja slatke vode godišnje raste za jedan posto, pri čemu taj rast nije samo posljedica poljoprivrednog sektora koji zahtijeva 70 posto vode. Industrija s 20 posto i privatna kućanstva s 10 posto također doprinose povećanoj potrebi za vodom. Promijene prehrambenih navika smatraju se jednim od pokretača ovog trenda. UNESCO također ukazuje na socijalnu komponentu: žene i djevojke posebno trpe zbog nedostatka vode, jer su često u ruralnim područjima odgovorne za složeno osigiranje vode, što ide na štetu njihovih obrazovnih mogućnosti. Migracijski pokreti također mogu biti potaknuti nedostatkom vode. Izvješće UNESCO-a također naglašava da su posebno najsiromašniji i najslabiji dijelovi populacije ugroženi nedostatkom vode. Iako voda dosad nije smatrana primarnim uzrokom sukoba, ipak bi mogla pojačati postojeće sporove - kao što je to slučaj u Sahelu, gdje su isušivanja dovela do napetosti oko pristupa vodi i zemljištu. Prema UNESCO-u, jača suradnja i zajedničko upravljanje vodnim resursima, podržani Vodnom konvencijom iz 1992., mogli bi služiti kao instrumenti mira. Od 2016. Konvencija je otvorena za sve države, što se odražava na porast članstva - sa 41 na 52 države, s još otprilike 30 u procesu pristupanja. Sonja Köppel, voditeljica sekretarijata UN-ove Vodne konvencije, kao primjer pozitivnih učinaka navodi regiju Save nakon rata i slične suradnje preko državnih granica. Međutim, trenutačni politički sukobi poput onog između Bjelorusije i Litve ometaju daljnji napredak. Širom svijeta 153 zemlje dijele rijeke ili jezera sa svojim susjedima, ali samo 24 ih je postiglo sveobuhvatne sporazume za sva vodna tijela na svom teritoriju - Njemačka je jedna od njih.